Za održavanje zadnje radionice u ovom projektu iskoristili smo dolazak skupine umjetnika iz Siska i Petrinje na Festival migracija. Među njima je bila i Ivana Švragulja, magistra primarnog obrazovanja i diplomirana učiteljica s pojačanim programom iz nastavnog predmeta likovne kulture, koja je priredila i vodila ovu jedinstvenu radionicu izrade slikovnice. Pohađalo ju je 15-oro djece u dobi od 6 do 16 godina, od kojih većina ne pohađa redovitu nastavu hrvatskog jezika pa su ovdje dobila i dodatnu priliku vježbati svoj materinji jezik.
U uvodu je voditeljica djeci objašnjavala kako se stvaraju priče te s kojim se problemima i ona sama susreće kao spisateljica, a najupečatljivija je bila njena izjava: “Sva djeca znaju crtati! Ne vjerujte nikome tko vam kaže drukčije.” Na upit jedne djevojčice: “A što ako ja sama za sebe mislim da ne znam crtati” voditeljica je poentirala tvrdnjom kako će joj upravo ova radionica dokazati da nije tako.
U prvom dijelu radionice djeca su trebala osmisliti priču, koju će zatim u drugom dijelu ilustrirati te u trećem dijelu izraditi korice i uvezati. Stoga je svako dijete dobilo prazan list papira, na koji je trebalo napisati pet rečenica, prema uputama gospođe Švragulja:
- Bio jednom… / Bila jednom…
- On je živio… / Ona je živjela…
- Jednoga dana…
- Oni su se…
- …… Bez ikakve upute djeca su morala sama završiti priču u jednoj ili dvije rečenice. Na koncu, trebalo je smisliti ime priče – što je nekad i najteži dio – i zapisati ga iznad ili ispod teksta. U nastavku pročitajte neke od tako nastalih dječjih priča:
Kroz cijeli prvi dio voditeljica je obilazila djecu, odgovarala na njihova pitanja i dvojbe, pomagala u oblikovanju njihovih zamisli. Kad su svi zapisali svoje priče prešlo se na drugi dio: svako dijete je dobilo onoliko listova papira koliko je rečenica zapisalo. Na svaki list papira trebalo je na vrhu ili dnu prepisati po jednu rečenicu iz svoje priče, i onda uz nju nacrtati scenu koju opisuje ta rečenica. Po želji mogli su crtati olovkom ili crnim flomasterom, crtež su mogli obojiti drvenim bojicama ili ga ostaviti poput stripa… Tu je dolazila do izražaja vještina učiteljice da odgovori i na najčudnija pitanja kao što je “Kako ću prikazati da su se njih dvojica posvađali?”, a nastala su i originalna dječja rješenja poput “Kako nacrtati da je netko glup?” 🙂
U prethodnoj i sljedećoj galeriji nalazi se izbor fotografija s radionice uz napomenu da smo namjerno izbjegavali slikati djecu izbliza, kako bismo čuvali njihovu privatnost i sigurnost. U trećem dijelu radionice djeca su trebala odabrati boju papira za korice i boju špage za uvez te napisati naziv slikovnice i nacrtati neki karakteristični crtež na naslovnicu. Potom su, uz veliko oduševljenje, pomagala učiteljici u bušenju papira i uvezivanju – kako se to kod velike većine djece pokazalo – njihove prve slikovnice, nastale u manje od dva sata rada!