Miroslav Krleža (Zagreb, 7. VII. 1893. – Zagreb, 29. XII. 1981.)
Miroslav Krleža, književnik i enciklopedist, po mnogima je najveći hrvatski pisac 20. stoljeća. Njegovo je književno djelo primjeran modernistički projekt u lirici, drami i pripovjednoj prozi. Napisao je i nekoliko knjiga eseja, polemika (Moj obračun s njima), putopisa (Izlet u Rusiju), dnevnika i autobiografske proze (Djetinjstvo 1902-03). Do 1930-ih objavio je nekoliko zbirki pjesama (Pan, Tri simfonije, Pjesme I, Pjesme II, Pjesme III, Lirika), a vrhuncem njegova opusa i modernoga hrvatskog dijalektalnog izraza smatraju se Balade Petrice Kerempuha (1936.).
Krležin dramski opus premašuje petnaest jednočinki i drama, napisanih i dorađenih između 1913/14. i 1970. Najčešće se dijeli u četiri razdoblja: mladenačko (Legenda, Michelangelo Buonarroti, Kristofor Kolumbo, Maskerata, Kraljevo, Adam i Eva, Saloma), s jakim utjecajima secesije, simbolizma i ekspresionizma, obuhvaćeno je u knjizi Legende (1933.); prijelazno, od ekspresionizma prema realizmu, odnosno s mita na društveni i politički život (U logoru, Vučjak, Golgota); glembajevski (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda), koji predstavlja inačicu psihološkoga i društvenokritičkog realizma; razdoblje sinteze ili povratka na mladenačku dramaturgiju (Aretej, Put u raj).
Krležina novelistika razvrstava se obično u tri tematske skupine koje odgovaraju trima knjigama. Prvu tvore novele o hrvatskim domobranima u godinama prvoga svjetskog rata. Nastaju ranih dvadesetih i čine homogenu cjelinu koja je, preko različitih izdanja istoga naslova, u potpunosti oblikovana knjigom Hrvatski bog Mars (1946.). Drugu, ponešto raznorodniju tematsku skupinu predstavljaju novele okupljene ponajviše oko motiva smrti i života intelektualaca u hrvatskim prilikama prve četvrtine ovoga stoljeća. Nastajale su od 1919. do 1937. godine. Najprije su u velikom dijelu ušle u zabranjenu knjigu Hiljadu i jedna smrt (1933.), dok je ciklus u cijelosti obuhvaćen tek knjigom Novele (1948.). U treću skupinu ulaze novelistički fragmenti o Glembajevima, koji na svojevrstan način upotpunjuju dramski svijet i obiteljsku povijest. Nastaju u drugoj polovici dvadesetih godina i nakon nekoliko necjelovitih izdanja, ciklus je, uz niz manjih preinaka i dopuna, upotpunjen u knjizi Glembajevi (1954.). Napisao je i pet romana. Započeo je mladenačkim tekstom Tri kavaljera frajle Melanije (1922.), nastavio najznačajnijim hrvatskim modernim romanom Povratak Filipa Latinovicza (1932.), slijede Banket u Blitvi I (1938.) i II (1939.), te Na rubu pameti (1938.), a u poratnom razdoblju piše treći dio Banketa u Blitvi (1962.) i pet knjiga povijesno-obiteljskoga romana Zastave (1962-68.).
Krležina djela prevedena su na brojne strane jezike: češki, poljski, mađarski, francuski, engleski, ruski, ukrajinski, bugarski, talijanski, portugalski, esperanto, švedski, danski, norveški jezik i druge, te uvrštena u brojne strane antologije. Osobitim se poduhvatom smatra prijevod »neprevodivog«, kajkavske pjesničke zbirke – Balade Petrice Kerempuha – na njemački jezik Borisa Perića iz 2016. godine.
dr. sc. Dean Duda (izvatci)
Na našoj manifestaciji o Krleži je biranim riječima govorio Marin Marinović, profesor hrvatskog jezika s doktoratom iz književnosti i zaposlenik Suda EU u Luksemburgu. Prema njegovu saznanju, a i iz razgovora sa stranim stručnjacima, Krleža uz Roberta Musila i Jamesa Joycea ulazi u red najvećih europskih pisaca. Kvaliteta njegovih djela može se mjeriti s onima Strindberga, Ibsena ili Kafke te trebamo od njega učiti i svuda ga ponosno isticati kao “hrvatskog Dantea ili Shakespearea”.